Razni dionici doprinose sigurnom ekosustavu zračnog prometa, kao što su zračne luke, pružatelji usluga kontrole zračnog prometa, proizvođači, prijevoznici, regulatorna tijela i drugi, pri čemu se u svemu što oni rade na prvo mjesto stavlja sigurnost.
Naravno, zrakoplov koji je siguran za let vrlo je važan dio tog sustava. EASA svojim mandatom za izdavanje certifikacija jamči sigurnost zrakoplova koji lete unutar Europske unije (EU) i zemalja EFTA-e (Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska), u te zemlje i izvan njih, čime se stvara povjerenje u zračni promet za građane EU-a. Te zemlje zajedno (njih 31) poznate su kao države članice EASA-e.
Osnove informacije
Da bi postao operativan, novom zrakoplovu odgovorno zrakoplovno regulatorno tijelo mora dodijeliti potvrdu poznatu kao „certifikat tipa”. Tom se potvrdom potvrđuje da zrakoplovi tog tipa ispunjavaju sigurnosne zahtjeve koje je utvrdila Europska unija.
Kada govorimo o zrakoplovstvu, često mislimo na komercijalne civilne zrakoplove, međutim, taj postupak certificiranja i dodjele certifikata tipa primjenjuje se na nekoliko tipova zrakoplova kao što su mali zrakoplovi, rotokopteri, baloni, električni zrakoplovi s vertikalnim uzlijetanjem i slijetanjem (e-VTOL).
EASA je odgovorno tijelo za certificiranje zrakoplova projektiranih u državama članicama EASA-e, no podnositelj zahtjeva odgovoran je za razvoj i projektiranje zrakoplova te naposljetku za dokazivanje usklađenosti s primjenjivim zahtjevima.
Certificiranje: pristup nadgledanja proizvoda i projektne organizacije koji se sastoji od dva stupa
Certificiranje je postupak koji se sastoji od dva stupa: strana proizvoda (zrakoplov) i sposobnost projektne organizacije za taj proizvod da obavlja taj posao. 
Kao što se može zaključiti iz njezina naziva, projektna organizacija zadužena je za projektiranje zrakoplova, kao i za druge zadaće, kao što su, među ostalim, izmjene i popravci zrakoplova. Takve organizacije moraju dokazati da imaju odgovarajuću organizaciju, postupke, kompetencije i resurse. Projektne organizacije mora odobriti EASA. Već je taj korak važan dio postupka certificiranja.
U svojem radu na operativnosti zrakoplova, EASA smanjuje rizike za sigurnost na strani proizvoda provjerom usklađenosti s tehničkim specifikacijama i optimizira performanse nadzorom projektnih organizacija.
Postupak certificiranja
Postupak izdavanja certifikata tipa sastoji se od četiriju faza:
- tehničko upoznavanje i certifikacijska osnova
- uspostava certifikacijskog programa
- dokazivanje usklađenosti i
- tehničko zaključenje i izdavanje odobrenja.
Riječ je o vrlo formalnom i opsežnom postupku. Za velike zrakoplove, kao što su komercijalni zrakoplovi u kojima letimo kao putnici, postupak obično traje od pet do sedam godina.
EASA nudi i ono što bismo mogli nazvati „predfazom”, koja nije obvezna, kroz svoje usluge inovacija. Putem usluga inovacija EASA podržava razvoj inovativnog koncepta od ranih faza kada taj koncept još nije toliko razrađen.
Zamislimo fiktivno društvo proizvođača pod nazivom SuperFlying koje ćemo koristiti kao primjer za prikaz postupka certificiranja.
(0) Faza prije certificiranja – EASA-ine usluge inovacije
Društvo SuperFlying, čije je regulatorno tijelo EASA, ima koncept novog zrakoplova. Zahvaljujući EASA-inim uslugama inovacije SuperFlying može dobiti potporu za svoj projekt već od vrlo ranih faza. Tim se radom prije certificiranja podupiru inovacije smanjivanjem rizika za odobrenje, osiguravanjem pravog smjera u ispunjavanju zahtjeva certificiranja te predviđanjem bilo kakvih regulatornih nedostataka ili problema.
1. Tehničko upoznavanje i certifikacijska osnova
Uz potporu EASA-e kroz usluge inovacija ili bez takve potpore, nakon što projekt postane u dovoljnoj mjeri razrađen, društvo SuperFlying predstavlja projekt EASA-i radi podnošenja zahtjeva za certifikat tipa. U toj fazi njegov koncept zrakoplova već mora biti dobro definiran. Konačni proizvod može imati određena neznatna odstupanja od izvornog projekta, ali svaka promjena mora biti opravdana.
Razmjenom informacija s društvom SuperFlying EASA utvrđuje certifikacijsku osnovu. Certifikacijska osnova skup je pravila koja će se primjenjivati na certificiranje. Uključuje certifikacijske specifikacije (CS) relevantne za određeni tip zrakoplova (na primjer, CS-25 primjenjivi je zahtjev za velike zrakoplove) i bilo koji drugi uvjet koji bi se mogao primjenjivati na posebne inovativne aspekte tog zrakoplova.
Zrakoplovstvo se stalno razvija. Nakon pet godina EASA ima pravo ponovno razmotriti certifikacijsku osnovu i ažurirati je koristeći se svim relevantnim saznanjima iz tog razdoblja, na primjer poboljšanim zahtjevima u pogledu standarda zaštite okoliša.
2. Uspostava certifikacijskog programa
Utvrđivanje načina usklađivanja sljedeći je važan korak u postupku certificiranja. EASA i podnositelj zahtjeva odredit će i dogovoriti načine dokazivanja usklađenosti sa svakim zahtjevom iz certifikacijske osnove. Odabrani pristup bit će opisan u certifikacijskom programu.
3. Dokazivanje usklađenosti
Društvo SuperFlying dokazat će usklađenost svojeg projekta na temelju prethodno dogovorenih načina usklađivanja. Pojedinosti kao što su konstrukcija zrakoplova, motori, sustavi upravljanja, električni sustavi, performanse leta itd. usporedit će se s odgovarajućim zahtjevima koji su dio certifikacijske osnove. Odgovornost je stručnjaka EASA-e da pažljivo provjere dokazivanje usklađenosti, primjerice pregledom dokumentacije ili testiranjima u prisutnosti vještaka.
To je, općenito, najdulja faza postupka izdavanja certifikata tipa. U slučaju velikih zrakoplova razdoblje za završetak dokazivanja usklađenosti određeno je na pet godina i može se produljiti samo ako postoje opravdani razlozi.
4. Tehničko zaključenje i izdavanje odobrenja
Na kraju, kada se utvrdi da je usklađenost dokazana, EASA dovršava svoju procjenu i izdaje certifikat tipa. Društvo SuperFlying sada posjeduje certifikat tipa. To znači da se njegovi zrakoplovi mogu upotrebljavati i da mogu početi s radom!
Kontinuirana plovidbenost
Zrakoplov društva 
Superflying certificiran je, ali to ne znači da EASA-in rad na osiguravanju sigurnosti zračnog prometa na strani zrakoplova ovdje prestaje – EASA je zaključila samo postupak certificiranja. Sada prelazimo na novu fazu koja se naziva „kontinuirana plovidbenost”, što znači osiguravanje da zrakoplov bude i dalje siguran za letenje. Društvo Superflying mora izvješćivati svoje nacionalno tijelo o svim događajima koji bi mogli dovesti do nesigurnog stanja. Kada se to dogodi, pokreće se istraga i društvo Superflying mora predložiti korektivne mjere kako bi se ponovno uspostavila razina sigurnosti. Taj postupak ponovno mora potvrditi EASA.
Međunarodna suradnja u području certificiranja
EASA potvrđuje valjanost certifikata tipa koje su izdala zrakoplovna tijela Sjedinjenih Američkih Država, Kanade i Brazila. Na isti način i ta tijela potvrđuju valjanost tipskih certifikata koje je izdala EASA. To je zbog toga što sporazumi sklopljeni između tih tijela o uzajamnom priznavanju i prihvaćanju olakšavaju postupak potvrđivanja valjanosti. Tijelo za potvrđivanje valjanosti obično je već u kontaktu s tijelom za certificiranje tijekom postupka certificiranja kako bi se ubrzalo završno potvrđivanje valjanosti i otklonili svi mogući razlozi za zabrinutost tog tijela.
Airbus je za taj zrakoplov predložio ugradnju novog spremnika za gorivo, poznatog kao stražnji središnji spremnik. Prijedlog je klasificiran kao velika značajna promjena na temelju najsličnijeg novog zrakoplova A321Neo. Stražnji središnji spremnik predstavljao je novi neobičan dizajn koji nije u potpunosti obuhvaćen postojećim certifikacijskim specifikacijama CS-25. EASA-in pristup u takvoj situaciji jest utvrditi takozvane „posebne uvjete” za otklanjanje nedostataka ili neprimjerenosti u specifikacijama CS-25.
U tom je slučaju sigurnosni izazov bio povezan s dodavanjem novog spremnika za gorivo, ugrađenog u donji dio trupa zrakoplova. Utvrđeni posebni uvjeti bili su usmjereni na sigurnost u slučaju zrakoplovne nesreće, protupožarnu sigurnost i zaštitu putnika. Na primjer, trebalo je smanjiti opasnost od požara kako bi se omogućila sigurna evakuacija putnika i posade u nesreći.
Osim toga, ojačano je podvozje i napravljene su lokalne strukturne promjene kako bi se uzela u obzir povećana masa pri uzlijetanju koja proizlazi iz dodatnog goriva koje se prenosi. Sustav za gorivo prilagođen je kako bi se integrirao stražnji središnji spremnik. Uvedena su još neka poboljšanja proizvoda, na primjer u pogledu sustava za upravljanje zrakoplovom. Prije certificiranja EASA i Airbus održali su više od 400 zajedničkih sastanaka tehničkih stručnjaka, obavljeno je 900 sati testnog leta na tri testna zrakoplova, izrađeno je, pregledano i potpisom potvrđeno više od 500 certifikacijskih dokumenata, obavljena su testiranja su u prisutnosti vještaka, provedeni su inspekcijski pregledi i završene revizije.
„Cilj je svake mjere koju poduzima EASA jamčiti sigurnost zrakoplova. Naši zahtjevi mogu biti prilično strogi i predstavljati znatne izazove za proizvođača. No imamo istinski zajednički cilj jamčenja sigurnosti.” – Florian Guillermet, izvršni direktor EASA-e, dodjeljuje certifikat tipa Airbusu A321XLR.
Budite informirani o tome što zračni promet čini sigurnim
Kao što je navedeno, certificiranje zrakoplova samo je jedan dio slagalice kojim se građanima EU-a jamči sigurnost zračnih putovanja. Pogledajte druge članke na portalu EASA Light kako biste saznali više o tome što čini zračni promet sigurnim, na primjer:
- Regulatorna uloga EASA-e
- Zračne luke: kako EASA osigurava sigurno putovanje zrakoplovom, pri polijetanju i slijetanju
- EASA-ina suradnja s Međunarodnom organizacijom civilnog zrakoplovstva (ICAO)
I registrirajte se za primanje obavijesti o novim člancima!