Kao regulatorna agencija, EASA ima vodeću ulogu u „donošenju pravila” civilnog zrakoplovstva te procesu razvoja i održavanja regulatornog materijala.
S vremena na vrijeme potrebne su izmjene postojećih uredbi ili, u nekim slučajevima, čak i novih uredbi kako bi se održala ili povećala razina sigurnosti:
- promicanje viših standarda zaštite okoliša ili
- omogućavanje sigurne i održive integracije novih tehnologija ili drugih inovativnih koncepata.
Dobar primjer potonjega je Mišljenje EASA-e o inovativnoj zračnoj mobilnosti, koje je ispunilo regulatornu prazninu u području tog novog koncepta. U ovom Mišljenju, objavljenom u 2023., predstavljen je sveobuhvatan skup operativnih zahtjeva za pilotske električne zračne taksije koji obuhvaćaju područja operacija, licenciranje letačkih posada i pravila zračnog prometa, upravljanje zračnim prometom, početnu i kontinuiranu plovidbenost te bespilotne letjelice.
Ali što je mišljenje EASA-e, kako dolazimo do njega i što slijedi nakon toga?
Pregled postupka donošenja pravila
Moramo se suočiti s činjenicom da izrada regulatornog materijala možda nije najuzbudljiviji aspekt zrakoplovstva, ali je neophodan zadatak osiguravanja sigurnosti zrakoplovstva.
Donošenje pravila razrađen je proces s nekoliko faza koje često traju nekoliko mjeseci ili najčešće godina. U tome sudjeluju različite strane, među kojima su savjetodavna tijela, stručnjaci, uključene strane i, u mnogim slučajevima, javnost.
Važno je da EASA posluša osobe koji posjeduju posebna stručna znanja i uključene strane. To se jamči, prema potrebi, angažiranjem stručnjaka, zainteresiranih i uključenih strana u izradi regulatornih prijedloga te u svim slučajevima putem javnog savjetovanja o regulatornim prijedlozima ili s ciljanom skupinom uključenih i zainteresiranih strana. Na taj način građani i dionici u zrakoplovstvu mogu iznijeti svoja stajališta i primjedbe te aktivno doprinijeti postupku.
Jednako je važno da EASA bude transparentna o tome s kime surađuje pri izradi regulatornih prijedloga i koje su primjedbe tijekom savjetovanja utjecale na konačne regulatorne materijale te na koji način. Stoga EASA pruža te informacije prilikom dovršavanja postupka donošenja pravila.
Za konačno odobrenje pravila odgovorna je Europska komisija („pravno obvezujuće zakonodavstvo”) ili EASA („pravno neobvezujuće zakonodavstvo”).
Neke ključne točke:
- Sigurnost je uvijek najvažnija: Za EASA-u je neupitno održavanje visoke razine sigurnosti u zrakoplovstvu. Pri predlaganju novih pravila ili njihovih izmjena EASA uvijek jamči da je razina sigurnosti dokazano barem jednako sigurna kao i postojeći standardi.
- Nova se pravila ne nastaju u vakuumu: objašnjavaju se razlozi za svako novo pravilo ili izmjenu, potreba za njima je opravdana, procjenjuju se učinci, a postupak je transparentan za one koji će morati primjenjivati pravila.
Pokretanje mjere za donošenje pravila
Program Agencije za donošenje pravila objavljen je u Europskom planu za sigurnost zračnog prometa (EPAS) koji se ažurira najmanje jednom godišnje. Zamislite da je EPAS poput Biblije sigurnosti zračnog prometa: u njemu se utvrđuju glavni sigurnosni rizici i druga pitanja koja utječu na europski sustav sigurnosti zračnog prometa te se utvrđuju potrebne mjere za ublažavanje tih rizika. Jedna od tih mjera ublažavanja može biti pokretanje zadaće donošenja pravila.
Zadaća donošenja pravila (i bilo koja druga mjera u EPAS-u) neće se pojaviti u EPAS-u iz ničega. Prethodi joj temeljita procjena, primjerice, sigurnosnog rizika te procjena o tome je li i na koji način potrebna intervencija EASA-e.
Nakon što je došlo vrijeme za pokretanje zadaće donošenja pravila, kao što je prikazano u EPAS-u, EASA obavješćuje javnost da je došlo vrijeme za početak rada na ovoj mjeri izdavanjem Pravilnika u sklopu zadaće donošenja pravila. Time se, primjerice, dionicima omogućuje da budu spremni izraziti svoje mišljenje.
Pravilnikom se postavljaju temelji za zadaću donošenja pravila: u njemu se objašnjava razlog („zašto”) koji stoji iza potrebne mjere donošenja pravila i metode rada koje će EASA primijeniti u postupku donošenja pravila („kako”).
U iznimnim slučajevima mjera donošenja pravila može se pokrenuti čak i ako nije opisana u najnovijem izdanju EPAS-a. Izvršni direktor EASA-e zatim se prije pokretanja mjere savjetuje s Europskom komisijom i savjetodavnim tijelima EASA-e. Ta se mjera zatim uključuje u sljedeće ažuriranje EPAS-a.
Nacrt regulatornog materijala
EASA će, prema potrebi, pripremiti prvi nacrt regulatornog materijala uz potporu vanjskih stručnjaka kao što su savjetodavna tijela Agencije ili zainteresirane ili uključene strane.
Nacrt regulatornog materijala može uključivati jedno ili više od sljedećeg:
- nacrt propisa
- nacrt prihvatljivih načina usklađivanja
- nacrt smjernica
- nacrt certifikacijskih specifikacija
- nacrt detaljnih specifikacija.
Faza savjetovanja
EASA proučava svaki nacrt regulatornog materijala u obliku Obavijesti o predloženim izmjenama kako bi prikupila stajališta šireg raspona dionika i prema potrebi izmijenila početni nacrt prijedloga u skladu s time, prije izdavanja konačnog regulatornog materijala.
Ovisno o temi i regulatornom području te uključenim stranama, EASA se obraća ili javnosti ili na usmjereniji način određenim skupinama svojih savjetodavnih tijela i/ili drugim zainteresiranim stranama ili uključenim stranama.
Svaka obavijest o predloženim izmjenama sadržava i dio s objašnjenjem u kojem se opisuje sljedeće:
- kako je regulatorni materijal izrađen
- zašto je odlučeno regulirati to pitanje
- procjenu učinaka (iz socijalne, ekonomske i ekološke perspektive te perspektive proporcionalnosti)
- objašnjenje o tome kako se prijedlogom namjerava ublažiti sigurnosni rizik ili riješiti druga pitanja koja su potaknula mjeru donošenja pravila.
Mišljenje EASA-e
Kad je riječ o „obvezujućem zakonodavstvu”, nakon što je razmotrila primjedbe zaprimljene tijekom faze savjetovanja, EASA izdaje konačni nacrt regulatornog materijala u obliku Mišljenja. Mišljenje EASA-e službena je publikacija koja se podnosi Europskoj komisiji i sadrži prijedloge za nove uredbe ili njihove izmjene. Ono sadrži i dio s objašnjenjima te se u njemu opisuje koje je primjedbe EASA primila tijekom savjetovanja o Obavijesti o predloženim izmjenama i kako su one uzete u obzir.
Uloga Europske komisije
Kada EASA objavi mišljenje, započinje zakonodavni postupak u Europskoj komisiji koji se stoga nastavlja izvan nadležnosti EASA-e. Europska komisija odlučit će hoće li izmijeniti ili izdati uredbe na temelju sadržaja mišljenja EASA-e. U tom procesu Europska komisija uključuje i države članice EU-a u obliku saslušanja odbora ili stručnih skupina. Nakon donošenja, nove ili izmijenjene uredbe objavljuju se u Službenom listu Europske unije i obično stupaju na snagu nakon 20 dana. Međutim, one mogu uključivati prijelazno razdoblje u kojem novi zahtjevi postaju primjenjivi tek kasnije.
Odluka izvršnog direktora
Kad je riječ o „neobvezujućem zakonodavstvu”, nakon što je razmotrila primjedbe zaprimljene tijekom faze savjetovanja, EASA izdaje konačni regulatorni materijal u obliku Odluke izvršnog direktora EASA-e. Ako je to neobvezujuće zakonodavstvo povezano sa zakonodavnim postupkom koji je u tijeku u Komisiji, npr. za prihvatljive načine usklađivanja sa zahtjevima koje je Komisija uvela u uredbi, kako je prethodno opisano, EASA će donijeti svoju odluku tek nakon što se nove ili izmijenjene uredbe donesu i objave u Službenom listu EU-a. Odluka EASA-e o neobvezujućem zakonodavstvu (objavljuje se kao službena publikacija EASA-e (tj. na mrežnom mjestu EASA-e).
Bolje razumijevanje terminologije „neobvezujućeg zakonodavstva” agencije EASA
Prihvatljivi načini usklađivanja (AMC): neobvezujući standardi koje izdaje EASA, a kojima se koriste osobe i organizacije za dokazivanje usklađenosti s Uredbom (EU) 2018/1139 te delegiranim i provedbenim aktima donesenima na temelju te uredbe.
Smjernice: neobvezujući materijal koji izdaje EASA i koji pomaže u prikazu značenja delegiranih ili provedbenih akata ili certifikacijskih specifikacija i detaljnih specifikacija te koji se upotrebljava kao pomoć u tumačenju Uredbe (EU) 2018/1139, delegiranih i provedbenih akata donesenih na temelju te uredbe te certifikacijskih specifikacija i detaljnih specifikacija.
Certifikacijske specifikacije: neobvezujući tehnički standardi koje je izdala EASA, a u kojima se navode sredstva za dokazivanje usklađenosti s Uredbom (EU) 2018/1139 i delegiranim i provedbenim aktima donesenima na temelju te uredbe, a koje upotrebljavaju osobe i organizacije u svrhu certifikacije.
Detaljne specifikacije: neobvezujući standardi koje izdaje EASA za potrebe provedbe Uredbe (EU) 2018/1139 i delegiranih i provedbenih akata donesenih na temelju te uredbe.
Za definicije „obvezujućeg zakonodavstva” Europske unije, kao što su uredbe, provedbeni akti i delegirani akti, provjeriti: Vrste prava EU-a