Zamislite da je nebo iznad Europe orkestar u kojem svaki član ima svoju ulogu, od pilotâ i kabinske posade u zraku, sve do inženjerâ, kontrolorâ zračnog prometa i stručnjakâ za sigurnost na tlu. Zajedno paze da je svaka nota melodije o sigurnosti zračnog prometa ispravno odsvirana.
EASA pak zadaje ritam i određuje kompoziciju. Utvrđuje i vještine koje trebate imati da biste bili izvrstan glazbenik u tom orkestru. Nacionalna tijela za zračnu plovidbu osiguravaju da orkestar ima dovoljan broj glazbenika, da su instrumenti pravilno ugođeni i da svi sviraju istu partituru. K tome primjenjuju pravila EASA-e, nadziru operacije i koordiniraju sigurnosne mjere na lokalnoj razini u svakoj državi članici.
Zajedno čine simfoniju koja jamči siguran i učinkovit let diljem Europe. U ovom članku objašnjavamo što su nacionalna tijela za zračnu plovidbu, koja je njihova funkcija i kako surađuju s EASA-om.
Što je nacionalno tijelo za zračnu plovidbu?
Nacionalno tijelo za zračnu plovidbu, koje se obično naziva nacionalno nadležno tijelo ili tijelo za civilno zrakoplovstvo, državno je tijelo odgovorno za nadzor civilnog zrakoplovstva u određenoj državi.
Koliko nacionalnih tijela za zračnu plovidbu postoji?
Unutar europskog okvira svaka od 31 države članice EASA-e ima vlastito nacionalno tijela za zračnu plovidbu kao „nadležno tijelo”. Riječ je o 27 država članica EU-a i četiri države Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA): Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska.
Međutim, struktura se može razlikovati ovisno o državi. U nekim državama jedna je organizacija nadležna za sve domene zračnog prometa, dok su u drugima odgovornosti raspoređene na nekoliko nadležnih tijela. U saveznim sustavima kao što je Njemačka čak može postojati više nacionalnih tijela za zračnu plovidbu na regionalnoj razini (Länder), npr. do 20 nadležnih tijela samo za domenu zračnih luka.
Opseg odgovornosti nacionalnih tijela za zračnu plovidbu
Nacionalna tijela za zračnu plovidbu zadužena su za širok raspon aktivnosti, od izdavanja dozvola i dozvola pilotima i inženjerima do odobravanja organizacija uključenih u proizvodnju i kontinuiranu plovidbenost. Izdaju i svjedodžbe o sposobnosti zračnog prijevoza za komercijalni zračni promet, osim ako je ta odgovornost delegirana EASA-i.
Kada se pojave sigurnosni problemi, nacionalna tijela za zračnu plovidbu istražuju incidente i provode korektivne postupke. Osim tih poslova nacionalna tijela za zračnu plovidbu razmjenjuju sigurnosne podatke, upozorenja i preporuke s EASA-om i drugim nacionalnim tijelima, čime doprinose zajedničkoj kulturi sigurnosti u cijeloj Europi.
Suradnja nacionalnih tijela za zračnu plovidbu i EASA-e
Jedan od najočitijih primjera suradnje između EASA-e i nacionalnih tijela za zračnu plovidbu raspodjela je i delegiranje zadataka. EASA može akreditiranom nacionalnom tijela za zračnu plovidbu delegirati određene postupke certifikacije, validacije ili ocjenjivanja sukladnosti. Na primjer, nacionalno tijelo za zračnu plovidbu može preispitati postupke organizacije za održavanje u skladu s propisima EASA-e i dostaviti preporuku EASA-i, koja donosi konačnu odluku o izdavanju ili izmjeni certifikacije.
Taj pristup odražava načelo supsidijarnosti ugrađeno u same temelje EU-a: mjere se poduzimaju na razini na kojoj to ima najviše smisla. U praksi se donošenje pravila odvija na središnjoj razini EASA-e, dok se izdavanje dozvola i certifikacija često provodi na nacionalnoj razini.
Priznavanje certifikacija
U središtu europskog jedinstvenog tržišta zračne plovidbe uzajamno je priznavanje certifikacija. Certifikacija, dozvola ili odobrenje koje je izdala bilo koja država članica (ili sama EASA) automatski se prihvaća u svakoj od 31 države EASA-e. Tim se sustavom osigurava neometan i siguran protok zrakoplova, dijelova i usluga zračnog prijevoza preko granica, uz istodobno održavanje visoke razine sigurnosti.
Razmjena podataka o sigurnosti
To je još jedno važno područje suradnje. Nacionalna tijela za zračnu plovidbu prikupljaju izvješća o incidentima i događajima na svojem državnom području i unose te podatke u središnju bazu podataka EASA-e. EASA analizira podatke, utvrđuje sigurnosne trendove i izdaje sigurnosne preporuke ili smjernice na temelju kojih nacionalna tijela za zračnu plovidbu zatim djeluju na nacionalnoj razini. Ta kontinuirana razmjena obavještajnih podataka o sigurnosti potpomognuta je programima kao što je Program za analizu rizika i upravljanje rizicima (engl. Risk Analysis and Management Programme, RAMP), u okviru kojih se sustavno procjenjuju sigurnosni rizici diljem Europe, čime se osigurava da su iskustva stečena u jednom dijelu EU-a korisna za cjelokupnu zračnu plovidbu.
Primjeri suradnje EASA-e i nacionalnih tijela za zračnu plovidbu u praksi
Bespilotne letjelice
Novija područja operativnog djelovanja kao što je regulacija bespilotnih letjelica (koje se nazivaju i UAS (engl. Unmanned Aircraft System), sustav bespilotnih letjelica) dobar su primjer zajedničke odgovornosti. Operateri bespilotnih letjelica moraju se registrirati pri nacionalnom tijelu za zračnu plovidbu države članice u kojoj djeluju. Nacionalna tijela za zračnu plovidbu nadziru i kompetencije pilota bespilotnih letjelica, utvrđuju i dokumentiraju nacionalno zemljopisno područje za UAS-ove i osiguravaju usklađenost s europskim pravilima, dok EASA za to pruža sveobuhvatan okvir i smjernice.
Zračni prijevoznici
Slično tome, svjedodžbe o sposobnosti zračnog prijevoza (npr. za putničke, teretne, regionalne zračne prijevoznike) obično izdaju nacionalna tijela, iako države članice mogu prenijeti tu odgovornost na EASA-u u određenim okolnostima (npr. ako je operacija multinacionalna i uključuje nekoliko država članica, ako država nema tehničke mogućnosti itd.)
Certificiranje zrakoplova
U području certificiranja zrakoplova EASA odobrava nove tipove zrakoplova i velike izmjene dizajna, dok su nacionalna tijela za zračnu plovidbu zadužena za mnoga važeća odobrenja i nadzor organizacija za održavanje i osposobljavanje.
Partnerstvo kojim se osigurava sigurno letenje u EU-u
Suradnja između nacionalnih tijela za zračnu plovidbu i EASA-e jedna je od najvećih prednosti Europe u području sigurnosti zračnog prometa. Nacionalna tijela za zračnu plovidbu imaju stručne vještine na lokalnoj razini, doprinose agilnosti i poznaju nacionalne sustave, a EASA osigurava ujednačenost, odgovornost i međunarodnu koordinaciju. Zajedno postižu ravnotežu između središnjeg tijela i nacionalne nadležnosti.