Zdravstvena sposobnost pilota temelj je sigurnosti zračnog prometa. No jeste li se ikada zapitali što se događa kada se pilot suoči s poteškoćama s mentalnim zdravljem? Zrakoplovstvo se često povezuje sa strogim medicinskim standardima i rigoroznim nadzorom, što ponekad može dovesti do percepcije da bi bilo kakav zdravstveni problem, bez obzira na vrstu, mogao odmah okončati pilotsku karijeru. Međutim, sustav sada djeluje upravno suprotno: pilotima se nastoji pomoći da ostanu zdravi i sposobni za letenje kad god je to moguće.
Tijekom proteklog desetljeća zrakoplovna zajednica sve je više svjesna da mentalno zdravlje zaslužuje isti strukturiran i poticajan pristup kao i fizičko zdravlje. Naglasak se postupno premjestio s identificiranja pilota koji možda nisu sposobni za let na utvrđivanje načina na koje se pilotima može pomoći da što dulje sačuvaju svoje zdravlje i mentalnu sposobnost. Sigurnost letova neosporno ostaje glavni cilj EASA-e i općenito zrakoplovne zajednice, a veća transparentnost, posebno u pogledu mentalnog zdravlja, sama po sebi može pozitivno utjecati na sigurnost poticanjem pilota da kažu ako ih nešto brine i zatraže potporu.
Što se događa kada pilot izrazi zabrinutost?
Ako pilot izrazi zabrinutost u pogledu svojeg mentalnog zdravlja, može se ponuditi nekoliko vrsta potpore, ovisno o situaciji. Za relativno manje probleme piloti mogu potražiti pomoć kroz programe međusobne podrške. Ti programi omogućuju pilotima da na povjerljiv način razgovaraju s osposobljenim kolegama koji razumiju pritiske struke.
Ako se ispostavi da se radi o ozbiljnijem problemu, pilot se može uputiti zrakoplovno-medicinskom ispitivaču. Ispitivač ocjenjuje situaciju i određuje odgovarajuće mjere. U većini slučajeva ishod je taj da pilot smije nastaviti letjeti uz liječenje ili bez njega i praćenje, ovisno o slučaju.
Ako je potrebno liječenje, primjerice terapija lijekovima, pilot može privremeno prestati letjeti dok se stanje liječenjem ne stabilizira. Međutim, većina pilota može nastaviti letjeti nakon što njihovo stanje bude pod odgovarajućom kontrolom, pod uvjetom da nuspojave liječenja ne predstavljaju nikakav značajan sigurnosni rizik. Naime, samo u vrlo malom postotku slučajeva dolazi do dugoročnijeg gubitka liječničkog certifikata.
Otklanjanje česte zablude
Jedna od najvećih zabluda među pilotima jest ta da će prijava problema s mentalnim zdravljem automatski dovesti do gubitka njihova certifikata o zdravstvenoj sposobnosti. Dokazi pokazuju da to nije slučaj.
Više od 60 % pilota koji prijave stanje može nastaviti letjeti bez privremenog oduzimanja certifikata. Za otprilike 30 % može biti potrebno liječenje ili dodatno praćenje prije povratka na letačke dužnosti. Samo manje od 10 % pilota suočava se s dugoročnijim ograničenjima.
Unatoč tome, nedovoljno prijavljivanje i dalje predstavlja problem. Studije upućuju na činjenicu da više od polovice pilota sa zdravstvenim problemima odlučuje da ih neće prijaviti. To može biti štetno i za pojedinca i za sigurnost zračnog prometa. Piloti su prema propisima dužni prijaviti svako stanje koje bi moglo utjecati na njihovu sposobnost za letenje, a svjesno uskraćivanje takvih informacija čak može predstavljati prijevaru.
Osim toga, odgađanje stavljanja čimbenika rizika pod kontrolu ili liječenja zdravstvenog stanja obično dovodi do pogoršanja stanja, razvoja komplikacija i lošije prognoze u kasnijoj fazi kada se znakovi i simptomi više ne mogu sakriti. Općenito, što se prije čimbenici rizika za mentalno zdravlje stave pod kontrolu ili zdravstveno stanje liječi, veće su šanse za brži povratak letenju.
Prevencija je ključ
Mentalno zdravlje može biti teže procijeniti nego fizičko zdravlje jer su simptomi manje vidljivi i subjektivniji. Zbog toga je pristup EASA-e sve više usmjeren na prevenciju.
Programi međusobne podrške pomažu pilotima da prepoznaju rane znakove upozorenja i raspravljaju o izazovima prije nego što postanu ozbiljniji. Savjeti i smjernice o životnom stilu također su dio preventivnog pristupa. Cilj nije potpuno ukloniti rizik, što je nemoguće, nego ga kontrolirati na odgovoran način uz pružanje podrške.
Piloti isto tako tijekom svoje karijere redovito obavljaju liječničke preglede. Nakon početne certifikacije naknadni liječnički pregledi obavljaju se periodično, ovisno o čimbenicima kao što su dob i povijest bolesti. Razmaci između pregleda kreću se od pet godina do šest mjeseci, ovisno o klasi medicinske certifikacije i dobi.
Suradnja diljem Europe
EASA blisko surađuje s državama članicama kako bi podržala usklađenu provedbu zdravstvenih propisa i promicala najbolje prakse. To uključuje inspekcijske preglede u području standardizacije, redovite rasprave sa stručnjacima iz područja zrakoplovne medicine i sudjelovanje na međunarodnim konferencijama.
Agencija radi i na poticanju rasprave o mentalnom zdravlju na globalnoj razini. Prezentacije i razmjene mišljenja s međunarodnim partnerima pomažu u razmjeni stečenih iskustava i promicanju preventivnih pristupa i izvan Europe.
Što nas očekuje u budućnosti
Zahtjevi u području mentalnog zdravlja i dalje se razvijaju. Nakon istraživačkog projekta MESAFE, EASA je nedavno formirala skupinu za donošenje propisa kako bi dodatno razmotrila propise o mentalnom zdravlju u zračnom prometu. Skupina će istražiti teme kao što su upotreba određenih lijekova i moguće kombinacije koje pilotima mogu omogućiti sigurno daljnje letenje pod određenim uvjetima.
Očekuje se da će rezultati tog rada doprinijeti obavijesti o predloženoj izmjeni koja se planira objaviti 2027.
MESAFE je EASA-in istraživački projekt koji se provodio između 2022. i 2024. U sklopu tog projekta ocijenjena su nova medicinska dostignuća u pogledu rane dijagnoze i liječenja poremećaja mentalnog zdravlja koji bi mogli predstavljati sigurnosni rizik za zračni promet i posljedično dovesti do onesposobljenosti pilota i kontrolora zračnog prometa (ATCO) ili do ograničenja njihova certifikata o zdravstvenoj sposobnosti za potrebe sigurnosti.
Više o tom projektu i njegovim rezultatima možete pročitati na portalu EASA Pro (dostupno samo na engleskom jeziku).
Nastavkom unaprjeđivanja razumijevanja, jačanja sustava podrške i smanjivanja stigme, zrakoplovna zajednica može osigurati da piloti i drugo zrakoplovno osoblje relevantno za sigurnost, primjerice kontrolori zračnog prometa ili članovi kabinskog osoblja, dobiju potrebnu pomoć, uz istodobno očuvanje visoke razine sigurnosti o kojoj putnici svakodnevno ovise.